GENETSKI NASLJEDNE BOLESTI Napetost i nervoza, depresivnost kod adolescenata i odraslih

Duševne bolesti izgleda nisu genetski nasljedne bolesti. Napetost i nervoza, depresivnost kod adolescenata i odraslih - sve to je posljedica zatrovanog društva




Datum objave: Ponedjeljak, 13. prosinca 2010.
Preuzeto: Slobodna Dalmacija
GENETSKI NASLJEDNE BOLESTI Napetost i nervoza, depresivnost kod adolescenata i odraslih

ZAŠTO SE broj depresivaca tako vrtoglavo povećao posljednjih desetljeća?

Čini se da krivac za depresiju ne leži u našim genima, kako to mnogi misle, nego u “zatrovanom” društvu koje je pravi okidač za duševne bolesti, tvrdi ugledna irska autorica Marian Keyes na svojoj web-stranici istražujući “sputavajuću depresiju”, koja joj ne da spavati, pisati, jesti, čitati i govoriti.

Statistike kažu da je učestalost depresije među 15-godišnjakinjama gotovo udvostručena između 1987. i 2006. godine (s 24 na 43 posto), a više od 23 posto ljudi pokazivalo je znakove neke psihičke bolesti u posljednjih 12 mjeseci. Taj postotak se vrtoglavo penje na 32 među mladima u dobi između 16 i 24 godine, a zatim sa starenjem pada na 11 posto kod ljudi iznad 75. godine.

U mračnim i kratkim siječanjskim danima depresija se povećava, što psiholozi objašnjavaju niskim temperaturama, dugovima vezanima uz božićne blagdane, potištenošću vezanom uz povratak na posao nakon praznika, što i rezultira najdepresivnijim danom u godini. Mnogi ljudi su skloni za depresiju optužiti svoje gene. Međutim, nakon što se desetljećima pokušavalo otkriti gen koji bi bio za nju odgovoran, prošle godine su se znanstvenici suglasili da geni u razvoju depresije imaju vrlo malu ili nikakvu ulogu.

Human Genome Project, koji je analizirao naš DNK, nije pouzdano identificirao nijedan gen povezan s duševnim bolestima, pa ni u slučaju shizofrenije. Studija iz 2003. objavljena u Scienceu potvrdila je da je nastanak depresije povezan sa zlostavljanjem u djetinjstvu, a do istog je zaključka došlo i lanjsko istraživanje obavljeno na 14.250 ljudi čiji su DNK bili mapirani u čak 14 različitih studija. Što se tiče uzroka, dva su ključna.

Prvi je kvaliteta brige u prvim godinama života i, drugo, vrsta društva u kojem živite. Ako u ranom djetinjstvu niste imali odgovarajuću brigu, u mnogo ste većem riziku od depresije, a lošiju prognozu imaju i djeca koju su majke pretjerano kontrolirale ili bile prema njima prekritične, jer su ih tako učinile perfekcionistima ili depresivnim samokritičarima. U povećanom riziku su i djeca koja su bila izložena psihičkom ili seksualnom zlostavljanju.

Stručnjaci tvrde da maltretiranje u ranom djetinjstvu uzrokuje promjene u veličini i sadržaju mozga, dok žene koje su bile žrtve seksualnog zlostavljanja imaju pet posto manji dio mozga koji je odgovoran za reguliranje emocija, a maltretirana djeca pojačano izlučuju kortizol, “hormon stresa”. Postavlja se i pitanje zašto je naše društvo “zatrovanije” nego što je bilo do 1950. godine.

U svojoj knjizi “Britain on the Couch”, Oliver James nudi dva moguća uzroka - epidemiju “društva komparacija” i stvaranje nerealnih ciljeva. Nakon 1950. stjecanje materijalnih vrijednosti i slave postaje opsesija mnogih, osobito ljudi iz siromašnijih slojeva.

Nezadovoljstvo brakom

Oni žele imati svega više i samo je nebo granica tih ambicija, kako kod kuće, tako i na poslu. Ako ne dosegnu “visoke” ciljeve, osjećaju se gubitnicima. Drugi veliki okidač masovne depresije jest sve veći broj razvoda, uzrokovanih nerealiziranim očekivanjima, osobito među ženama, koje su inicirale više od dvije trećine razvoda.

U 60-im godinama čak 40 posto žena bilo se spremno udati za muškarca kojeg ne vole, ali koji ima neke druge kvalitete, poput smisla za humor ili bogatstva. Ako se na kraju pitate što na početku 2010. godine možete učiniti sa svojom depresijom, a znate da ne možete promijeniti društvo, za početak barem se možete radovati vijesti da geni najvjerojatnije nisu uzrok, odnosno da vaš poremećaj nije nužnost.

Ljudi koji vjeruju da problem nije u genima bolje se nose s bolešću, a glavne terapijske opcije su lijekovi i različiti oblici psihoterapije. No, izbjegavajte tablete ako baš niste krajnje očajni jer one u većini slučajeva imaju tek placebo učinak, a nuspojave su im često značajne poput gubitka libida.

GENETSKI NASLJEDNE BOLESTI Napetost i nervoza, depresivnost kod adolescenata i odraslih
GENETSKI NASLJEDNE BOLESTI Napetost i nervoza, depresivnost kod adolescenata i odraslih
GENETSKI NASLJEDNE BOLESTI Napetost i nervoza, depresivnost kod adolescenata i odraslih

Facebook komentari

Indeks A - Ž

A

B

C

Ć

C

Č

D

E

F

G

H

I

J

K

L

M

N

O

P

R

S

Š

T

U

V

Y

Z

Ž