Poznati slikari

Trajno upisan u opću povijest slikarstva kao jedan od utemeljitelja impresionizma, odnosno umjetnik čija je slika "krstila" cjelokupni pokret, Monet je priznat i kao jedan od začetnika modernizma pa i lirske apstrakcije




Datum objave: Petak, 02. travnja 2010.
Preuzeto: Jutarnji.hr | Slika: Poznati slikari
Poznati slikari

Poznati slikari

Claude Monet - ljubitelj prirode koji je utemeljio impresionizam

Claude (kršten kao Oscar Claude) Monet rođen je 14. 11. 1840. u Parizu, no zbog ekonomskih razloga njegova se obitelj 1845. preselila u Le Havre gdje je njegov otac, u partnerstvu sa šogorom Jacquesom Lecadreom, otvorio trgovinu mješovite robe za opskrbu brodova i prodaju proizvoda uvezenih iz kolonija.

Još kao adolescent, Claude se u lokalnim okvirima istaknuo kao vješt karikaturist, a svoje je crteže ugljenom uspijevao prodavati za deset do dvadeset franaka. Prema navodima iz životopisa kojeg je Monet 1890. ispričao novinaru Thiébault-Sissonu, objavljenom u Le Tempsu, koristio je usluge istog uramitelja kao i slikar Eugčne Boudin (1824,-1898.), koji ga je 1856/7. poučio osnovama slikarstva u ulju. Boudin je izvršio možda još i sudbonosniji utjecaj poučivši mladog aspiranta na slikarstvo da svoja djela stvara na licu mjesta, u prirodi.

Nakon što mu je majka umrla 28. siječnja 1857., osokoljen zaradom od karikatura koja mu je omogućila skromnu ušteđevinu, Monet se 1859., usprkos očeva protivljenja, koji ga je htio uvesti u obiteljski posao, odlučuje za odlazak u Pariz i studij slikarstva. U Parizu upoznaje Pissaroa i Courbeta, ali 1861. odlazi na odsluženje vojnog roka u Alžir. Nakon dvije godine obolio je od tifusa, vraća se u Francusku i nakon šestomjesečne rekonvalescencije napušta vojsku te uspijeva postići kompromis s ocem koji financira njegov studij slikarstva, pod uvjetom da Claude odabere respektabilnog učitelja.

Priroda važnija od stila

Upravo iz tog razloga, Monet 1862. pristupa slikarskoj školi Charlesa Gleyrea, gdje u isto vrijeme uče i Pierre-Auguste Renoir i Frederic Bazille. Poznanstvo s ovom dvojicom imat će presudniji utjecaj na Monetov umjetnički razvoj od Gleyrovih poduka. U već spomenutom životopisu, Monet je posvetio dosta prostora nesuglasicama sa svojim učiteljom.

"Nije loše, to nije nimalo loše, no previše sliči na modela", na taj je način, po Monetovu sjećanju, Gleyre vrednovao oblikovateljske napore svojeglavog učenika: "Dovedem vam krupnog čovjeka, a vi ga oslikate kao takvog. Ako ima velika stopala vi ih prikažete na taj način. To je vrlo ružno. Zapamtite, mladiću, dok slikate lice morate uvijek razmišljati o Klasičnom. Priroda, moj prijatelju, može dobro poslužiti kao poticaj za učenje, no ona nije od istinskog interesa. Stil je jedina bitna stvar."

Monet je razmišljao, ali i slikao, na potpuno različiti način. Citirani odlomak vrlo je znakovit i za kasnije dosljedno (samo)određenje impresionista kao "realista", u skladu s teorijama i književnom praksom njihova promicatelja Emilea Zole. Njihova nakana nije bila stvoriti modernistički "izam" nego u skladu s vladajućim procvatom tehnologije iznaći slikarsku inačicu koja će najvjerodostnije nove znanstvene spoznaje iskoristiti za izravno prenošenje izmijenjene stvarnosti na slikarsko platno.

Buntovnik koji želi ući u Salon

Iako nije želio prihvatiti tradicionalne poduke o slikarstvu, Monet je želio ostvariti karijeru na tradicionalan način, djelomično i stoga da bi se potvrdio pred ocem i obitelji. Ispočetka mu to polazi za rukom i kičicom tako da 1865. izlaže dvije marine na pariškom Salonu, a iduće godine prikaz svoje buduće žene, tadašnjeg modela Camille Doncieux, u zelenoj haljini. Međutim, postupnim razvijanjem Monetova osobnog stila dolazi do raskoraka između slikarevih težnji i oficijelnih prosudbi, tako da ga Salon odbija 1867.

Uz isticanje i sažimanje, koje je svladao još kao mlađahni karikaturist, Monet uz slikanje "na otvorenom zraku" uvodi i razdvajanje (divizionizam) boja koje se tek u gledateljevu oku spajaju u prepoznatljive, vibrirajuće obrise. Nakon što je s istomišljenicima pokrenuo "Salon odbijenih", Monet 1874. u studiju fotografa Nadara izlaže sliku sudbonosnog naziva "Impresija, izlazeće sunce". Kritičar satiričkog lista "Charivari" Louis Leroy u svojoj ismijavački negativnoj kritici proglašava Monetov manir "impresionizmom", ali već nekoliko dana poslije, u pozitivno intoniranom prikazu, kritičar Jules Castagnary tvrdi: "Ako se jednom riječju žele okarakterizirati njihove namjere, moramo stvoriti novi pojam: impresionisti.

Oni su impresionisti utoliko što ne žele prikazati krajolik, nego dojam koji taj krajolik izaziva. Osim definitivne slikarske afirmacije, to je razdoblje i Monetovih sudbonosnih odluka (vjenčanje 1870. s Camille Doncieaux nakon rođenja sina Jeana 1868.), ali i financijskih tegoba koje su ga, prema nekim navodima, ponukale i na pokušaj samoubojstva utapanjem u Seinu.

Od eksperimenta do serija

Suradnja s trgovcem umjetnina Durand-Ruelom i kolekcionarom Ernestom Hoschedéom (čija će žena Alice postati Monetova pratilja a zatim i supruga nakon Camilline prerane smrti 1879., sa svega 32. godine), kao i skromno nasljedstvo nakon očeve smrti 1871., postupno će stabilizirati Monetovu egzistenciju i omogućiti mu da 1871. iznajmi ladanjsku kuću u Argenteuilu.

Nakon što Durand-Ruel počinje uspješno plasirati njegove slike i na američko tržište, Monet kupuje kuću i imanje u Givernyju 1900., gdje je prethodno boravio već sedam godina.

Premještanje iz velegrada omogućuje mu da ostvari davnašnje ambicije nastavljanja tradicije majstora krajolika poput Corota i Constablea, no uspjeh koji mlada slikarska zvijezda Seurat doživljava na posljednjim impresionističkim izložbama sredinom 80-ih potiče ga na ambiciozne projekte kojima pokušava povratiti svoj primat unutar skupine impresionista. U tom su smislu značajne tzv. serijalne slike, primjerice stogova sijena i platana, no vjerojatno su najčuvenije njegove uzastopne studije pročelja katedrale u Rouenu u različita doba dana i u različitim vremenskim uvjetima.

Uzlazna linija financijskog prosperiteta u završnom desetljeću devetnaestog stoljeća, kao i u prvim desetljećima dvadesetog, omogućuje mu gradnju egzotičnog vrta u japanskom stilu koji postaje ključni izvor nadahnuća za njegovo najmonumentalnije ostvarenje "Lopoče" koje se danas čuva u pariškom Musée de l'Orangerie. Iako je dobio sivu mrenu koju je operirao 1923., Monet slika sve do smrti 6. prosinca 1926. u Givernyju.

Trajno upisan u opću povijest slikarstva kao jedan od utemeljitelja impresionizma, odnosno umjetnik čija je slika "krstila" cjelokupni pokret, Monet je priznat i kao jedan od začetnika modernizma pa i lirske apstrakcije. Ukratko, jedan od najvećih umjetnika druge polovice devetnaestog stoljeća, ali i anticipator i sudionik povijesnih avangardi dvadesetog stoljeća.

Poznati slikari

GORILOPEDIJA

SLIKARSTVO

A

NJ

Apstraktni ekspresionizam

Njemački ekspresionisti

B

Njemački ekspresionizam

Bosanski slikari

O

E

Otmica Sabinjanki

Ekspresionizam u slikarstvu

P

F

Picasso - slike kao misterij

Francuski slikari

Procjena umjetnina

H

R

Hrvatska naiva

Ranokršćanska umjetnost

Hrvatski slikari

Rimsko slikarstvo

I

Ruski slikari

Impresionizam u slikarstvu

S

L

Slikari impresionisti

Likovna kompozicija

Slikari renesanse - Pieter Bruegel

Likovni elementi

V

N

Vrste umjetnosti

Najskuplje slike

 

Poznati slikari
Poznati slikari
Poznati slikari

Facebook komentari