ŽIVOTNA ISPOVIJED Nema tajne tajnije - najveće tajne


Je li vaša životna ispovijed na netu? Najveće tajne ljudi su spremni otkriti nepoznatim ljudima. Nema tajne tajnije - a sve dostupno jednim klikom...




Datum objave: Petak, 10. rujna 2010.
Preuzeto: Rujana Jeger, Cosmopolitan | Slika: ŽIVOTNA ISPOVIJED Nema tajne tajnije - najveće tajne
ŽIVOTNA ISPOVIJED Nema tajne tajnije - najveće tajne

ŽIVOTNA ISPOVIJED Nema tajne tajnije - najveće tajne na netu

“U ŽIVOTU tajni ima, što ne govore se svima, što se samo nekom šapnu – ti znaaaš...” pjevao je Arsen Dedić na TV-u.

Bila je to uvodna špica kuharske emisije “Male tajne velikih majstora kuhinje” s Oliverom Mlakarom i Stevom Karapandžom, koji je u svako jelo stavljao Vegetu. Vjerojatno zato što je Vegeta bila tajna dobre kuhinje – a možda i sponzor, ali ne znam jer sam bila mala.

Međutim, nisam bila puno veća kad sam pitala mamu: “Mama, što je to tajna?” “To ti je nešto što ne želiš da svi znaju, što držiš za sebe, a smiješ reći samo nekome tko ti je jako blizak pa tvoju tajnu neće reći drugima jer tada tvoja tajna više neće biti tajna, razumiješ?”

MOJA TAJNA

Godinama kasnije kupovala sam baki Moju tajnu, časopis začudno velike naklade u kojem se mogu čitati “tajne ispovijesti” raznih ljudi – uglavnom šokantne i tužne životne priče o propalim ljubavima i tragičnim smrtima i bolestima bližnjih. Jesu li doista istinite ili je netko plaćen da ih piše, ne znam, ali nikad mi nije bilo jasno zašto netko želi čitati takve stvari pa sam pitala baku. “Bude mi lakše kad vidim da je i drugim ljudima teško”, odgovorila mi je.

Tih devedesetih počeo je bum talk emisija tipa “Jerry Springer Show”, gdje su tzv. obični ljudi prvi put mogli progovoriti o sebi, a novine su malo-pomalo posve požutjele. Nulte su pak prošle u znaku realityja, gdje su opet “obični ljudi” našli nišu za sebe, a zahvaljujući online portalima danas više ne možemo NE saznati što Ava, Maja, Simona, Kiki ili Ante misle o ovome ili onome. A i svi drugi mogu reći, točnije napisati – i to, naravno, anonimno, što misle i o njima i o tome o čemu oni, navodno, nešto misle. Okruženi smo tuđim mišljenjima, a kaže se da je mišljenje poput šupka – svatko ga ima.

Blog je prošlost, mobitelom već možete obavijestiti svojih parsto “frendova” što osjećate dok se vozite u tramvaju, ma koliko to bilo banalno. Činjenica je da ljeti tramvaji smrde i to nije revolucionarna spoznaja koju treba priopćiti cyber svemiru. Osim ako od toga čovjeku ne bude lakše. Kao kod...
 

ONLINE ISPOVIJESTI

Ne mislim pritom na statuse, mislim na priče u rangu Moje tajne. Na otkrivanje onih stvari “...što ne govore se svima, što se samo nekom šapnu...”

PostSecret je vjerojatno prva, a najvjerojatnije i najpopularnija takva web stranica, nastala još 2004. kao dio umjetničkog projekta. Frank Warren je ljudima podijelio 3000 razglednica i zamolio ih da na njih napišu tajnu koju još nikome nisu rekli. Akcija je iznjedrila web stranicu koju posjećuje više od tri milijuna ljudi mjesečno, a možete je pratiti i preko Facebooka ili Twittera.

Ali to nije sve. Ako u Google unesete “online confessions” ili “secrets, confessions”, dobit ćete svu silu adresa tipa www.confessions4u.com, www.confessions.net, www.experienceproject.com ili www.confessions.grouphug.us, gdje možete ne samo objaviti svoju ispovijest/tajnu, nego i – čitati tuđe! I sve to aninimno, naravno, bilo da je riječ o ljubavnim problemima, prevarama, tajnim ljubavima, priznanjima tipa – “volim svoju sestričnu...”, “oduvijek sam bila ljubomorna na mlađu sestru i kao mala sam željela da umre...” ili postovima suicidalnih i bolesnih osoba koje se nadaju da nisu usamljene u svom problemu.

Naime, ljudi se često boje da nešto s njima nije u redu i sram ih je da su jedini koji se tako osjećaju pa im dobro dođe i cyber olakšanje. Neke stranice pružaju čak mogućnost ocjenjivanja pojedine ispovijesti – što pak vodi svojevrsnom natjecanju u tome tko je jadniji, a to teško može ikome pomoći.

Neki pak ljudi, umjesto da svoj grijeh prema drugome priznaju upravo toj osobi, anonimno olakšavaju dušu. Ali ne brinite, zato postoje...
 

ONLINE ISPOVIJEDI

Da, da, dobro ste pročitali. Ako možemo virtualno plaćati račune, zašto ne bismo i grijehe? Na stranicama www.ivescrewedup.com http://confess2.com ili http://mysecret.tv možemo naći ispovijedi od nezdrave ovisnosti o kupovini cipela do kriminalnih radnji, ali većina se bavi osjećajem krivnje povezanim sa seksualnošću. Da se razumijemo, to su (američke, naravno) crkvene stranice, iako nijedna nema nadzor. Drugim riječima, ako netko ispovjedi kriminalno djelo, ne mora se bojati da će ga policija potražiti i locirati pomoću IP adrese.

MEA CULPA, MEA MAXIMA...

Ispovijed, odnosno priznanje grijeha važan je element većine svjetskih religija. Međutim, za razliku od mnogih lokalnih američkih vjeroispovijesti, Katolička crkva se protivi online ispovijedanju.

Priznavanje grijeha ipak podrazumijeva prihvaćanje odgovornosti i ozbiljan će svećenik grešnika savjetovati da ispravi grešku i ispriča se onome nad kim je zgriješio, a ne samo da izmoli određeni broj molitava i na sve zaboravi. Kod nas bi Zlatko Sudac mogao biti prvi cyber ispovjednik. Ništa čudno jer je ionako sklon iskušavanju granica Crkve.

Nažalost, cyber ispovijed je samo još jedan način na koji ljudi izbjegavaju preuzeti odgovornost za svoja djela, a time i za svoj život.

I ne samo to – dio tradicionalne uloge ispovjednika je da nikada ne govori o tome što čuje. Međutim, da biste pročitali tuđe ispovijedi, ne morate biti bog – na svim su ovim stranicama one uredno objavljene! Sve to, naravno, ne znači da nisu iskrene i da možda neke neće utješiti druge koji će uvidjeti da nisu sami ili će im biti “lakše što je i drugima teško” – kao što bi rekla moja baka.

Religije i ispovijedi...

KATOLICI

Sakrament ispovijedi ključan je za iscjeljenje duše i povratak Bogu od kojega se grešnik udaljio. Svećenik djeluje u ime Boga i kad sasluša grešnika, otpušta mu grijehe.

PRAVOSLAVCI I GRKOKATOLICI

Misterij ispovijedi više se odnosi na duhovni napredak osobe, nego na odrješenje grijeha. Svatko u pravilu odabere jednog monaha kao “duhovnog oca” kojem se ispovijeda cijeli život.

ANGLIKANCI

Vjernici na misi u sebi priznaju grijehe, a svećenik ih grupno otpusti. Za osobnu ispovijed svećenik je pod istim zavjetom kao i katolički; otkrije li ispovijed, bit će otpušten!

PROTESTANTI

Vjernici priznaju grijehe bez posredovanja svećenika. Neke grane Crkve smatraju da grijeh treba priznati i onome koga si povrijedio. Ako ga Crkva zbog grijeha isključi, može se vratiti tek nakon javne ispovijedi.

ŽIDOVI

Ispovijed se obavlja zajednički, i to u pluralu. Kad čovjek zgriješi i ne dobije oprost te osobe, mora javno ispovjediti svoj grijeh.

MUSLIMANI

Kao i u judaizmu, grijesi se priznaju direktno Bogu, osim kad se traži oprost žrtve nad kojom je počinjen grijeh.

ŽIVOTNA ISPOVIJED Nema tajne tajnije - najveće tajne
ŽIVOTNA ISPOVIJED Nema tajne tajnije - najveće tajne
ŽIVOTNA ISPOVIJED Nema tajne tajnije - najveće tajne

Facebook komentari

Indeks A - Ž

A

B

C

Č

D

E

F

G

H

I

J

K

L

M

N

O

P

R

S

Š

T

U

V

Z

Ž