Najbolji ratni filmovi

Isprva je sve ukazivalo na katastrofu. Sedam-deset i pet milijuna dolara skupa evokacija atentata na Adolfa Hitlera, nazvana “Operacija Valkira”, neprestano je odgađala datum premijere




Datum objave: Petak, 12. veljače 2010.
Preuzeto: Jutarnji.hr
Najbolji ratni filmovi

Najbolji ratni filmovi

Isprva je sve ukazivalo na katastrofu. Sedam-deset i pet milijuna dolara skupa evokacija atentata na Adolfa Hitlera, nazvana “Operacija Valkira”, neprestano je odgađala datum premijere.

Najprije je trebala biti prikazana u američkim kinima tijekom ljeta, da bi premijeru imala tek uoči Božića. Prvog vikenda zauzela je četvrto mjesto na top-listi bruto zarada, što se također nije činilo impresivno, no ukupan utržak iznosio je više od 20 milijuna dolara, a film je igrao u manjem broju kina od konkurenata koji su zauzeli viša mjesta, pa je rezultat zapravo jako dobar.

Sumnje da se američka publika zasitila filmova o razdoblju nacizma pokazale su se neosnovanima.

>> Top 10 filmova o njemačkim vojnicima

Cruise promijenio tri odore

“Operacija Valkira” zanimljiv je film ne samo zbog teme nego i zbog pedanterije kojom su dočarani događaji na dan 20. srpnja 1944. godine, kada je pukovnik Claus von Stauffenberg postavio kožnu aktovku punu dinamita ispod radnog stola u Vučjoj jazbini u Istočnoj Pruskoj, gdje se Hitler upravo spremao vijećati sa svojim generalštabom o ratnoj situaciji.

Dosad u nijednom filmu nije tako vjerno prikazana galerija njemačkih vojnih uniformi, koje glumcima pristaju kao salivene.

Samo ih Tom Cruise, koji se unatoč niskom rastu ohrabrio zaigrati metar i 85 cm visokog von Stauffenberga, promijeni tri, a neke od najdojmljivijih nose Britanci Bill Nighy, Kenneth Branagh i Tom Wilkinson.

Vojni rituali Trećeg Reicha nisu na filmu nikad tako vjerno prikazani, što će gledatelji itekako znati cijeniti. Naime, razdoblje nacizma provjereni je mamac za publiku, a njegova djelotvornost ne slabi ni u 21. stoljeću. Filmu “Hitler: konačni pad” za dlaku je izmakao Oscar, ali je zato u kinima diljem svijeta postigao zapaženi uspjeh, dok je “Crna bilježnica” Nizozemca Paula Verhoevena bila hit ne samo na matičnom tržištu, nego i u Americi i Velikoj Britaniji.

Užase zamijenile atrakcije

Odakle takvo zanimanje za nacizam? Pa, za razliku od Hitlera, nijedan osvajač svijeta nije imao na raspolaganju medij filma da zabilježi njegov uspon i pad. Kao da je toga bio svjestan, efektno je dizajnirao sve izvanjske pokazatelje svoga imperija, od loga do zastava i uniformi, koje je dojmljivo dokumentirala Leni Riefenstahl u svom “Trijumfu volje”.

Zbog njegove grandomanije stradali su milijuni, ali su se pamtile i druge stvari, poput mita o njemačkoj vojnoj disciplini i vrsnoj organizaciji. Neposredno poslije Drugog svjetskog rata, Hollywood nije snimao filmove o užasima koji su se odigravali u konclogorima, nego je tražio primjerenije atrakcije. Tako je 1951. nastao film “Pustinjska lisica”, s Jamesom Masonom u ulozi feldmaršala Rommela, vojskovođe koji je u Africi u početku nanosio poprilične gubitke saveznicima.

Alibi je bio taj što su i Rommela sumnjičili za upletenost u atentat na Hitlera te su ga prisilili da počini samoubojstvo u listopadu 1944. godine. Rommel je bio ratnik, a ne ratni zločinac, a tu je distinkciju Hollywood jasno povlačio. U njegovim su filmovima pozitivci mogli biti pripadnici Wermachta, njemačke vojske, ali nipošto i SS-ovci, nacističke paravojne trupe. Osim toga, žanr ratnog filma jedan je od najpopularnijih u kinematografiji, a bez njemačkih vojnika zbilja ga je teško zamisliti.

Tako je 1958. Marlon Brando obojio kosu, obukao njemačku uniformu i zaigrao poručnika Christiana Diestla u filmu “Mladi lavovi” (snimljenog prema bestseleru Irwina Shawa), melankoličnog momka koji je isprva uvjeren da čini pravu stvar kada sudjeluje u pohodu na Francusku, pogotovo kada u Parizu počinje privlačiti ženske poglede.

Dakako, postupno počinje uviđati u što se opleo, no imidž je jedno, a suština drugo: njegov poster u njemačkoj uniformi bio je jednako popularan poput onoga u crnoj kožnatoj jakni iz filma “Divljak”.

Katarza nakon tragedije

Nesumnjivo, njemačka je uniforma za mnoge imala posebnu magiju. Clint Eastwood i Richard Burton glumili su savezničke komandose u uzbudljivom ratnom trileru “Orlovsko gnijezdo” i izgledali posve obično dok su se pripremali za akciju, no kada su se preobukli u njemačke časnike, zablistali su elegancijom i krasnim držanjem.

Zanimljiva je i popularnost dviju istočnoeuropskih serija. Poljska “Važnije od života”, sa Stanislawom Mikulskim u ulozi obavještajca Stanislawa Kolickog koji se pretvara da je njemački kapetan Hans Kloss, krajem šezdesetih bila je veliki hit čak i u bivšoj Jugoslaviji. Ruska “17 trenutaka proljeća”, s Vjaćeslavom Tihonovim u ulozi pukovnika Maksima Isajeva koji se pretvara da je Nijemac Max Otto von Stierlitz, također je u nas praznila ulice u vrijeme emitiranja.

Zašto su bile tako popularne? Zato što su bile žanrovski spretno napravljene, a donekle i stoga što su njihovi glavni glumci odlično izgledali u uniformama. Potonja je bila posebno zanimljiva jer je izbjegavala ideologiziranost: Stierlitz se nadmetao sa svojim protivnicima, koji su bili lukavi i opasni, ali nipošto karikirani, po svim pravilima dvorskih spletki, izigravajući nadređene i podređene, uspijevajući sačuvati sve do završnice svoj pravi identitet.

Filmovi su osobito podržavali mit o dobrom Nijemcu koji je prekasno shvatio u što se upleo zbog Hitlera, a vrhunac tog vala predstavlja “Operacija Valkira”. Postoje, naime, Nijemci kojima ne smeta što se posvuda čine zločini i oni drugi, kojima je nakon 1942. i prvim saznanjima o konclogorima bilo jasno da je put kojim ih vodi Hitler suviše opasan.

Na tim drugima sazdan je čitav podžanr ratnog filma, a jednu od najefektnijih inkarnacija “dobri” je Nijemac imao u već spomenutoj “Crnoj bilježnici”. Sebastian Koch (prije četiri godine igrao je Stauffenberga u istoimenom njemačkom televizijskom filmu), glumi njemačkog časnika Ludwiga Müntzea, kojeg nizozemska Židovka (Carice van Houten; također igra i Stauffenbergovu suprugu u “Operaciji Valkira”) pokuša uvjeriti da je arijevka, tako što je obojila u plavo ne samo kosu, nego i stidne dlačice. Müntze je zgodan, uniforma mu besprijekorno stoji, pa nije nimalo slučajno što se pripadnica pokreta otpora u njega zaljubi (situacija vrlo slična onoj iz ratnog trilera “U sjeni sumnje” s Melanie Griffith i Liamom Neesonom): srećom, njezin dečko ne zagovara Hitlera i nema ništa protiv sporazuma sa saveznicima, što se naposljetku pokaže kobno. To je Nijemac kakve film voli!

Njega nalazimo u filmu “Doba života i doba smrti” (1958.), snimljenog po romanu E. M. Remarquea, ali i u “Željeznom križu” (1977.), koji je Sam Peckinpah gotovo u cijelosti realizirao u Hrvatskoj.

U potonjem James Coburn glumi podoficira Steinera koji se buni protiv okrutnosti nadređenih časnika. Lik je bio tako popularan da je snimljen i nastavak (nema veze što je junak poginuo u završnici prethodnog filma), u kojem je Steinera igrao Richard Burton.

Kada je riječ o Hrvatskoj, naš prilog mitu o dobrom Nijemcu je ratni spektakl Veljka Bulajića “Bitka na Neretvi” (1969.). Dosta netipično za to razdoblje, u kojem su njemački vojnici najčešće prikazivani kao čudovišta koja strijeljaju žene, djecu i starce, Bulajić se drznuo u priču uključiti i “dobrog” Nijemca, pa Hardy Krüger glumi pukovnika Kranzera koji je čisti profesionalac i uzmiče nakon što je vidio neviđeno junaštvo partizana.

Film je, međutim, realiziran ne samo u koprodukciji sa svim republikama bivše Jugoslavije, nego i s Nijemcima, a u takvim okolnostima karikiranje njemačkih vojnika nije dolazilo u obzir. Potez se ipak isplatio jer je film imao uspjeha u svjetskim kinima, a dogurao je i do nominacije za Oscara.

Nijemci u domaćem filmu

Dva hrvatska filma znakovito su prikazala njemačke vojnike. U “Abecedi straha”, odličnom prvijencu Fadila Hadžića, Tatjana Beljakova atraktivna je članica ustaškog pokreta koja drži brojne udvarače postrani tako što “hoda” s njemačkim vojnikom. Za nju je to pitanje statusa, što je vjerojatno bio slučaj i s ponekim damama u Zagrebu tog razdoblja.

U filmu Branka Bauera “Ne okreći se sine” (1956.) u jednoj sceni Lila Andres završi u ustaškoj policiji, a kad joj netko zaprijeti zatvorom, ona izbaci svoj najjači adut: “Vi očito ne znate tko je moj vjerenik?!”. Naravno, njemački časnik!

Zbilja nema razloga da mit o nekad najmoćnijoj europskoj vojsci ikad oslabi!

Najbolji ratni filmovi

Najbolji ratni filmovi
Najbolji ratni filmovi
Najbolji ratni filmovi

Facebook komentari

Koristimo kolačiće („cookie“) kako bi vam pružili bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pregleda stranice slažete se sa korištenjem kolačića.

Zatvori obavijest Saznaj više